Senzorna integracija

Senzorna integracija je “sposobnost organizovanja senzornih utisaka kako bi mogli biti korisno upotrebljeni.“ Senzorna integracija omogućava delotvornu interakciju sa ljudima i fizičkom okolinom. Pod senzornom integracijom podrazumevaju se neurološki procesi kojima se uređuju senzorni utisci koji dolaze iz tela i okoline što čoveku omogućava svrsishodno ponašanje u telu i okolini. Uprošćeno,označava preradu informacija. MOZAK IMA ZADATAK DA INTEGRIŠE INFORMACIJE. To označava da mora izabrati senzorne informacije iz okoline,tj. pojačati prijem ili ga smanjiti. Senzorna integracija nam omogućava da razumemo dečije poteškoće i disfunkcionalno ponašanje,i da na njih utičemo preko centralnog nervnog sistema kako bi doveli do poboljšanja motornog odgovora. Adaptivni odgovor je prilagođeni odgovor, a adaptivna reakcija znači da osoba postupa na adekvatan,kreativan način. Kada to izostaje ,nema adaptivnog odgovora i javlja se senzorna disfunkcija.
Senzomotorna terapija se zasniva na pretpostavkama o neuralnoj plastičnosti,centralni nervni sistem ima svojstvo preoblikovanja. Možemo uticati na disfunkciju zbog neuroplasticiteta koji je u prve tri godine najintenzivniji što je veoma značajno za terapiju senzornom integracijom. Ovom terapijom delujemo na: regulaciju, emocionalno doživljavanje, motorno planiranje, koordinaciju oko – ruka, govor,usmerenost ka cilju,pažnju, učenje, organizovano ponašanje u vremenu i prostoru. Senzomotorna
disfunkcija se javlja kada receptori funkcionišu ali nervni sistem nije u stanju da organizuje nadražaje i funkcionalno ih obraditi.